Pismo na kamenu
Natpisi na stećcima su posebno veliko historijsko, lingvističko i kulturološko bogatstvo naše historije. Oni su dokaz razvoja našeg pisma, te nam obezbjeđuju bitne informacije o osobama i događajima minule prošlosti. Uz pomoć natpisa moguće je odrediti i tačno vrijeme nastanka stećka. Pisani su starom bosanskom ćirilicom, odnosno bosančicom.
Stećaka sa natpisima je, u odnosu na ukupan broj svih stećaka (preko 100000), vrlo malo, tek 373. Ipak, ovi stećci predstavljaju neiscrpno vrelo informacija za današnje historičare, lingvističare i književnike, s obzirom na jezik kojim su natpisi pisani, mnoštvu činjenica o davnoj prošlosti koje su vječno uklesane u te kamene blokove, a daju nam uvid u stanje naše države nekada davno.
Epitafi su vrsta natpisa na stećcima, stih ili pjesma u povodu nečije smrti. Običan primjer umjetničkog dometa epitafa, i samih stećaka, je poezija našeg pjesnika Mehmedalije Maka Dizdara. Fasciniran njihovom misterijom, Dizdar je čitav svoj život posvetio njihovom proučavanju i poeziji o njima. Epitafi nam, poput svih nadgrobnih natpisa, otkrivaju svu ljepotu i tajanstvenost davne prošlosti, te pozivaju na nova saznanja o njima.
Danas se o stećcima relativno malo zna. Za nas to je još uvijek jedan neistraženi, mistični svijet pun misterije i nedokučivosti. Otkrivajući svijet stećaka, u stanju smo da dublje otkrivamo historiju naše zemlje, da o njoj saznamo više i da je zbog njene velike i doista zanimljive prošlosti i kulture više cijenimo. U svakom slučaju, stećvi predstavljaju izuzetne, lijepe i skrivene primjere naše kulture, koja je definitivno bogatija nego što mislimo.