Historija i misterija
Najstarija ploča koja se može smatrati stećkom datira iz druge polovine 12. stoljeća. a ovi monumentalni spomenici su se podizali do prvih decenija 16. stoljeća. O njihovom porijeklu i okolnostima pod kojima su nastali ne zna se mnogo, pa problem njihove cijele historije nije ni približno riješen. No, postoji nekoliko teorija o njihovom postanku.
Najzastupljenija teorija o njihovoj pojavi jeste ta da su stećci vezani za djelovanje Crkve bosanske, te da su njihovo postavljanje u formi nadgrobnih spomenika postavljali bogumili, pripadnici ove zajednice. Za općeprihvaćeno vjerovanje da su stećci zaista nastali uslijed djelovanja Crkve bosanske zaslužan je Arthur Evans, britanski arheolog. Zatekavš se u Bosni i Hercegovini 1875. pisao je o svojim zapažanjima i o stećcima koji su mu naročito privukli pažnju, te iznio svoje mišljenje da su oni bili izraz manihejstva, učenja iz Male Azije čiji su sljedbenici bili i bogumili. Zahvaljujući Evansovoj uglednosti, ova teorija se prihvatila u naučnim krugovima i stvorila novu sliku o južnoslavenskoj historiografiji.
S obzirom na to da su stećci podizani na područjima koja su bila središta aktivnosti Crkve bosanske (Hercegovina, južna Bosna) prirodno je povezati ove dvije pojave. Činjenica da su neki stećci doista spomenici nekim starijim članovima Crkve bosanske opravdava vezu ovih fenomena. Nema sumnje da su neki stećci proizvod djelovanja bogumila, ali povezivanje svih njih sa isključivo Crkvom bosanskom nema smisla. Naime, krajem 14. i početkom 15. stoljeća (period bosanskog kraljevstva) većina naroda u Bosni je bilo katoličke vjere, dok je u Hercegovini najzastupljenije bilo pravoslavlje. Sasvim je logično da su se podizali i katolički i pravoslavni nadgrobni spomenici, pa se stoga odbacuje ideja da su svi stećci isključivo bogumilski.